ZVIREK VESELJA - Flipbook - Page 49
Borila bi se i ne bi dala nikome, a kamoli nekom
bezveznjaku s crnim plaštom, da ukrade moj osmijeh
i sreću. Došla sam na vrh, uspjela sam. Lovila sam
svaki dah, ali sam osjećala da mi je cijeli svijet pod
nogama. Osjećala sam se slobodno, mirno i
spokojno. U tim trenutcima netko me dotaknuo s
leđa. To je bio on, Bijes. Bacio me na kamenu stazu i
počeo me gušiti. Osjetila sam jak stisak šake oko
svoga vrata. Gubila sam svijest, zacrnilo mi se pred
očima, moj mozak se skoro predao. No onda, upalila
se lampica. Pred očima su bili moji najbliži, moja
obitelj i moji prijatelji. Oni, u magli, njihovi glasovi
koji mi govore da ne odustajem i jak stisak ruke oko
vrata. Bilo je dva naprema jedan. Moje najjače
oružje u tim trenutcima bili su oni. Znala sam da
mama i tata glasno navijaju za svoju malu
djevojčicu. Pratila me njihova vjere u mene. To je
bilo jedino što sam sačuvala. Nasmijala sam se i
počela pjevati. Moj pjev i dobiveno samopouzdanje
bacili su Bijesa na tlo i odletjele su sve moje ružne
misli, osjećaji i sva negativna energija.
Nakon što sam se riješila Bijesa, bilo je vrijeme za
povratak kući i isprike obitelji i prijateljima. Poslije
te noći Bijes je pokušao još nekoliko puta poremetiti
moj život, ali mu nisam dozvolila ulazak u srce. Bila
sam na oprezu i naoružana osmijehom dok nije
odustao i zauvijek otišao.
