ZVIREK VESELJA - Flipbook - Page 28
Osvrt na film „Ne damo igralište“
Film „Ne damo igralište“ gledali smo u organizaciji škole. Na mene
je ostavio jak dojam. Priča je zanimljiva i lako se možemo povezati s
likovima jer su to djeca slična nama, a bave se stvarima koje i nama
mogu biti važne. U ovom filmu to je igralište.
Glavna junakinja filma zove se Alma. Ona se s tatom doseli u novu
četvrt i tu brzo shvati da se nešto događa – žele srušiti igralište da bi
napravili parkiralište. Iako je nova i u početku nema prijatelje (čak je
izložena odbijanju i zlostavljanju), Alma odluči nešto poduzeti.
Najprije se čini da je sama u toj borbi, ali s vremenom se počne
družiti s klincima, čak i s onima s kojima se prije nije slagala.
Zajedno pokušavaju zaustaviti rušenje igrališta. Jako mi se svidjelo
to što su se djeca udružila i pokazala da zajedno mogu nešto
promijeniti. Bilo je mnogo napetih scena, ali i smiješnih trenutaka u
filmu. Glumci, većina od njih djeca, djelovali su prirodno, kao da
nisu glumili, nego stvarno proživljavali sve što se događalo. Bio mi je
zanimljiv način na koji su snimljene scene igrališta i kvarta u kojem
su živjeli – sve je djelovalo stvarno i poznato, kao neki dio grada koji
poznajem. Film mi je pokazao koliko su važna mjesta na kojima se
djeca druže. Poručio mi je da se ne smijemo samo tako predati kad
nestaje nešto što volimo. Najviše mi se svidjelo kad su svi zajedno
stali pred bagere (i odrasli i djeca) i rekli da ne daju igralište –
mogao sam osjetiti to zajedništvo.
Film mi se svidio jer je uzbudljiv, poučan i govori o stvarima koje
su meni važne. Naučio sam da nije važno koliko si velik i jak, već
koliko ti je stalo do nečega i da je važno boriti se za ono što smatraš
ispravnim. Preporučio bih svima da ga pogledaju, pogotovo onima
koji misle da djeca ne mogu ništa promijeniti.
Luka Leskovar, 8. b
mentorica: učiteljica Sonja Kuštan
