ZVIREK VESELJA - Flipbook - Page 121
Draga školo,
Pišem ti ovo pismo da se oprostim od tebe. Nedostajat ćeš mi!
Možda ne volim učiti, ali u školu volim ići.
Nikome nisam rekla, jer me je strah i sram, ali u meni se krije
tuga jer ti više nećeš biti moja škola. Strah me je ići dalje, školo,
bila si moja mirna luka. Prošli smo mnogo toga zajedno, školice
draga, bilo je lijepih i ružnih dana. Pamtit ću te cijeloga života i
znaj da te nikada neću zaboraviti.
Školo moja, hvala ti na svemu, bilo je lijepo, neka te čuvaju
budući đaci. Ja ću te gledati izdaleka i maštati o nekim ljepšim
danima kad sam sjedila u tvojim klupama.
Ovim pismom želim se zahvaliti i našim učiteljicama i
učiteljima. Stvarno su bili dobri i nikad ih ne bih mijenjala. Bili
su dobri i posebni na svoj način, jedan bolji od drugoga i pamtit
ću ih sve. Da njih nije bilo, možda mi ne bi bilo ovako lijepo u
ovoj školi, stvarno su imali mnogo razumijevanja za nas.
Jedno veliko hvala i najboljem razredniku na svijetu, učitelju
Ivanu Čavleku, koji nam je uljepšao ove četiri godine. Bio je
stvarno blag i dobar prema nama, čak i kad smo ga ljutili. Uvijek
je bio tu za nas kad nas je nešto mučilo i zato mu veliko hvala.
Bliži se kraj osmoga razreda, rastajem se od tebe, školo, bila je
ovo jedna lijepa era moga života. Nadam se da me nećeš brzo
zaboraviti, dugo smo se družile, ali svemu lijepom dođe kraj.
Ovih osam godina prošlo je jako brzo, a čini mi se kao da sam
tek jučer prvi put ušla u tebe. U tebi smo sklapali prijateljstva,
učili nešto novo, ponekad radili nepodopštine, a sad na red
dolaze novi đaci da sve to prođu.
Mi osmaši pamtit ćemo te dugo. Krećemo u nove pobjede uz
lijepa sjećanja koja smo ovdje u tebi, školice, stvorili.
Vlatka Vuglec, 8. b
